Prije gotovo pola stoljeća, Željka Čorak je u velikom osvrtu na turističku arhitekturu u Hrvatskoj sanjala velike turističke komplekse kao ljetne škole odnosa prema prirodi, prema povijesti i prema istinskome urbanom životu. U 1970-ima još se vjerovalo u mogućnost uravnoteženja turizma i održavanja lokalne socijalne i urbane autentičnosti. I ne samo to! Prema viđenju Čorak, ali i drugih kritičara, arhitektura turizma trebala bi djelovati posrednički, poticati interakciju između domaćina i gosta, komunicirati vrijednosti lokalne kulture te nadograditi lokalni urbanitet novim slojem koji će slijediti logiku organski nastalih povijesnih mjesta i slikovitog pejzaža. Učinjeni su i znatni napori, pisani su tekstovi, izrađivane studije i urbanistički planovi. Provođene su i konkretne mjere na terenu pa Jakša Miličić, gradonačelnik Splita u čijem je mandatu nastao Split 3, govori kako su građevinske inspekcije opremljene fićom i dinamitom patrolirale po rubovima grada, a ponekad bi nešto i digle u zrak. No ni plan ni kritički tekst ni zastrašivanje dinamitom nije zaštitilo istočnu jadransku obalu od širenja dereguliranih konurbacija. Uzaludni su bili uzorni primjeri planiranih aparmanskih naselja za tržište, poput pionirskog Červar-Porta, zatim Marede i Gajca. Uzaludna su i mala i skladno planirana vikend-naselja kao što je Jadrija pored Šibenika ili Grabar pored Cresa, da spomenemo samo neke. Ako se hotelsku arhitekturu i uspijevalo usmjeravati, slabo regulirana Zimmer frei ekonomija udružena s divljom gradnjom pokazala se toksičnom kombinacijom. Zimmer frei jedan je od najmanje zahtjevnih biznisa, ne iziskuje gotovo nikakvo znanje i svatko se njime može baviti pod preduvjetom da ima komad zemlje i na njemu izgradi objekt, kakav god on bio. Jedno starije istraživanje Platforme 9,81 pokazalo je da su očekivanja turista po pitanju smještaja prozaična: parkirališno mjesto, roštilj, klimatizacijski uređaj, satelitska televizija i blizina nekog oblika biergartena. Danas tom popisu treba pridružiti Wi-Fi i po mogućnosti državno subvencionirani bazen. Sva sofisticirana razmišljanja o oblicima arhitektonskog i urbanističkog regionalizma pala su u vodu pred jednostavnim zakonom ponude i potražnje i političkim kupovanjem socijalnog mira, što je i zaključeno zakonom o legalizaciji. Prokletstvo lake automobilske dostupnosti toploga Jadranskoga mora iz središnje Europe čini se toliko jakim da mu čak i post-korona svijet i daljnje komplikacije oko regulacije zrakoplovnih letova potencijalno idu u prilog. 

Cijeli članak pročitajte ovdje.